Odežde

ELEMENTI ZA CRKVU

Presvlačenje moštiju svetaca sv. Zosima i sv. Jakova u manastiru Tumane

U crkvi manastira Tumane čuvaju se mošti dvojice svetitelja Prepodobnog Zosima Sinajita i Prepodobnog Jakova Novog. One počivaju u levoj i desnoj niši u naosu hrama. Položene su u dva izuzetno lepa duborezna kivota. Kruna Impex tim učestvovao je u presvlačenju moštiju svetaca prepodobnog Zosima Sinajita i Prepodobnog Jakova Novog.

Najnoviji radovi

Novo urađeno u kategoriji odežde.

Sv. Jeronim piše: “Božanska religija ima jedno odeljenje u obavljanju sveštenoradnji, drugo u običnim odnosima i životu”. Odežda je svečana odeća pravoslavnih sveštenika prilikom procesa bogosluženja. Kroz istoriju, koristila se prilikom oblačenja raznih društvenih slojeva, od plemića i vitezova, sve do vladara i kraljeva. Odežde datiraju još od ranohrišćanskog perioda, kada su se koristile na svakodnevnom nivou. Međutim, vremenom počinju da se proizvode od skupocenog materijala, a crkveni velikodostojnici počinju da ih nose prilikom procesa bogosluženja i drugih crkvenih rituala. Odežde vremenom menjaju boje, teksture, oblik, ali suština i značenje je svevremeno.

Boje odeždi nose posebnu simboliku i prenose različite poruke:

Tamne boje poput crne i trule crvene podrazumevaju simbol kajanja i žalosti. Smatra se da je tradicionalna boja mantija bila upravo crna;

Zelena boja podrazumeva nadu i želju za večnim mirom u skladu sa Hristovim stremljenjima;

Crvena boja označava, evidentno, boju krvi kao simbol žrtve koje su za ovozemaljsko podneli Isus Hrist, apostoli, svetitelji i mučenici uopšte;

Bela boja se koristi kako bi obuhvatila osnovne vrednosti pravoslavne crkve, poput ljubavi, čistote i radosti.

Kao što su sudije, policajci, advokati i vatrogasci obučeni u profesionalnu odeću prilikom obavljanja svoje dužnosti,
tako i sveštena lica imaju svoj lični pečat i obeležje.
Veruje se da je važan presedan u vezi sa odeždom napravljen za vreme vladavine pape Adrijana II u IX veku kada oblačenje odežde prilikom bogosluženja postaje obavezno. Tada je obavezno, na primer, čitati molitve u odeždi. Ono što je posebno važno jeste da je Istok prednjačio u crkvenom odevanju u odnosu na Zapad, te je drugi vidno pratio trendove prvog.

Neki odeždu smatraju naoružanjem sveštenika u borbi za opšte dobro.

Delovi odeždi su:

  • Felon
  • Narukvice
  • Epitrahilj – komad odeće koji se nosi oko vrata i simboliše jaram Isusa Hrista
  • Stihar – komad odeće koji se nosi preko mantije svakog svešteničkog lica, uglavnom je bele boje
  • Zenoro – pojas

Materijali od kojih pravimo odežde su raznovrsni

  • Kašmir – hladna vuna
  • Lan
  • Svila
  • MKF – poliakril i svila
  • Merilend – materijal mešavina svile i poliestera
  • Melanž – hladna vuna, svila i pamuk Maroken grež svila
  • Žoržet – svila, pamuk i poliakril
  • Marokan svila – mešavina glatke svile i poliakrila
  • Terilen – mešavina vune i svile
  • Melanž – prirodni materijali: svila i pamuk
  • Lister prezident – 100% prirodni materijal.

Vrste odežde:

  • Đakonske odežde
  • Svešteničke odežde
  • Vladičke odežde

Za razliku od odežde, mantija je dugačka haljina obično sive ili crne boje, koju nose crkveni velikodostojnici poput episkopa, patrijarha, arhiepiskopa itd. Pravo na nošenje mantije se dobija od episkopa.